Dražen Zver jedan je od onih samozatajnih ribolovaca koje rijetko viđate u ribolovnim časopisima, a koji svoje slobodne trenutke u pauzi o posla i obiteljskih obaveza provode na moru i jednostavno guštaju u ribolovu. Bogatstvo terena na koje odlazi svojim brodom, koji je na stalnom vezu na otoku Kapriju, s vremena na vrijeme podare mu ponekog kapitalca bilo da je riječ o zubacima, gofovima ili nekim drugim ribama koje su specifične za ovo područje. Ovoga puta riječ je o pomalo nesvakidašnjem ulovu na sabiki ili tursku panulu. Kratak period dana koji smo proveli na moru kraj otoka Žirja, u pauzi između jakih vjetrova koji su harali i još uvijek divljaju ovih dana na Jadranu, donio nam je priličan ulov plave ribe - šaruna i lokardi na sabiki i sitne silikonce. Mnoštvo srdele koja je bila aktivna na površini mora kod otočića Bakul, povećavalo je aktivnost ostalih ribljih vrsti, pa tako i ovog kovača koji je primio mali srimer pri samome dnu na dubini od 40-ak metara. Kako se na sabiki sistem od nekoliko malih strimera često ulovi i više primjeraka plave ribe, pa otpor na drugoj strani strune bude teži nego inaće, tako je i ovoga puta štap bio pod puno većim opterećenjem. Tijelo specifičnih proporcija pružalo je otpor koji je bilo teško definirati prilikom izvlačenja i nije nam dalo naslutiti o kakvom se ulovu radi. Sumnjali smo na hobotnicu. Iznenađenje i sreća u trenutku kada se kovač težine od ravno 2 kg, našao u našem podmetaču, prava su nagrada za hrabrost i izlazak na otvoreno more po ovako nestabilnom vremenu. Prvo poluvrijeme ove utakmice završilo je na moru, a drugo će se odigrati u kuhinji uz odlično crno vino koje Dražen proizvodi za porodične potrebe zajedno s svojim bratom Sinišom.
 |
| kovač težine 2 kg nesvakidašnji je ulov kada se lovi tehnikom turske panule |
Privilegiju izlaska na otvoreno more i ribolova na terenima poput brakova iza otoka Žirja Dražen mi je omogućio nekoliko puta. Svaki puta ulovilo se nešto ribe i bilo je to za mene dragocjeno iskustvo, a uz razgovore o ribolovu, odlično domaće vino i hranu, ti izleti prolazili su barem duplo brže od vremena koje smo provodili na poslu u "open space office-u" firme u kojoj smo zajedno radili neko vrijeme. Prvi ribolov pamtit ću po prekrasnom kantaru, idući po palamidama koje su primale na varalicu tijekom panulanja. Lovile su se i lignje, oborita riba, tabinje, škrpine, arbuni ... a nekako imam osjećaj da nas pravi morski kapitalci tek čekaju u budućnosti.
