Što napraviti kada vam planirani vikend pokvari nevrijeme i svjesni ste da će uvjeti za ribolov biti nemogući? Pametni vjerojatno ostaju kod kuće, no nismo dopuštali zdravom razumu da prevlada. Uostalom pripremili smo sve potrebno za dvodnevno preživljavanje u surovim uvjetima Gorskog Kotara. Meso za roštilj, piće i sve ostale ribičke sitnice potrpane su u auto i odustajanja nema, iako kiša lije ko iz kabla. Otvorenje sezone na lipljana jednostavno nećemo propustiti, pa makar bili jedini na vodi. Već iz aviona bilo je jasno da su Curak i Kupica pretvoreni u bujični, blatni kanal, a i Kupa je polagano ali sigurno poprimala boju bijele kave i pravo je čudo da sam u tim uvjetima uspio na strimer uloviti jednu potočaru na Kupi. No subotnji ribolov je trajao prekratko da bi se uopće mogao ozbiljnije uzeti u obzir, pa smo već nakon sat vremena otišli do iznajmljenog apartmana. Apartman je bio mrak, ogroman, sa velikom dnevnom sobom i pogledom na Kupu koja teće i buja tek par metara ispod terase. Na terasi se te večeri peklo meso na roštilju, na velikom LCD televizoru smo gledali Porin, sa nadom da će se uvjeti do drugog jutra promijeniti.
16.05. dan je kada prestaje lovostaj na lipljana. Obično bi se toga dana horde ribiča sjatile na Kupicu u potjeru za lipljanima, no ovaj puta smo bili jedini fanatici ili budale, koje su se nećemu nadale. Ribolov na Kupici ili Curku nije imao smisla, ali se Kupa lagano počela bistriti, pa smo otišli na slovensku stranu, na neke uzvodne pozicije. Nadali smo se kakvim pastrvama no ribolov strimerima je zbog bujične vode bio gotovo nemoguć, iako je Miro uspio prevariti jednu kalifu. No zato su lipljani za divno čudo uspjevali u mutnoj vodi pogoditi naše jigove i gamaruse. Svi smo ulovili nekoliko lipljana za početak nove sezone, tako da nezadovoljstu nije bilo mjesta. Sada ostaje za pričekati da se za dan, dva Kupica izbistri i ako ne bude novih kiša, evo nas opet u našem lijepom Gorskom Kotaru...
