Teško je odoljeti pozivu dvojice ljudi koji su me usmjerili na pravi put u ribolovnom smislu i postali mi prijatelji na tom putu. Zdravko Šavor i Ante Jukić ovih dana dobro love štuke, vrstu ribe koja je najčešća na našim vodama, nažalost i najčešće devastirana od strane ljudskih kormorana. No dobro, o tome neki drugi put, ovaj put ćemo o fotografiji i izletu u Sloveniju na rijeku - zaboravio ime – koja je dokazala da ima primjerke štuke sa kojima bi se ponosio svaki ribolovac. Da je svaki put pun prepreka, dečki su dokazali na prvoj kavi na koju smo stali…zapravo rasprava je krenula kada smo sišli sa autoputa i krenuli prema Brodu na Kupi. Uglavnom dok sam pokušao utješiti Antu koji se iznervirao radi jednog članka o vezanju muha kojeg potpisuju neki ljudi, usporedio sam vezanje muha sa fotografijom.Kako? Pa jednostavno je zapravo. Puno je ljudi koje zanima krajnji rezultat i ne gledaju dubinu nastajanja nečeg jer ih to ne zanima. Naravno to što stvaraju ti brzi ljudi, nikada neće imati tu dubinu onoga tko to radi( fotografiju, vezenje muha, slikanje, novinarstvo, ekonomiju… ) sa većim žarom, dušom, ljubavlju i ono jako bitno, sa većim stanjem svijesti. To je frustrirajuće, no to je ljudski i to je tako jako prisutno u bilo kojem društvu na planetu. Pojedinci se izdvoje iz većine i na sreću postoje mjerodavni ljudi( ako ti pojedinci uspiju doći do njih ) koji im mogu ocijeniti rad i reći pohvale za rad, ili pokazati gdje su griješili da to mogu popraviti sljedeći put.
Ta rasprava između nas je u jednom trenutku krenula samo prema fotografiji i ja sam ispao fašist. Makar Mario Kanaet ne voli fašiste, on je najvećim dijelom kriv za moje visoke kriterije i za moje usmjerenje u fotografiji. Da ne pišem kilometarske tekstove, za fotografe koji ovo čitaju, po meni u svijetu postoje autoriteti u fotografiji i mjerila. Ti moji autoriteti se zovu Magnum, National Geographic( strani ), da ih ne nabrajam još i fotografe pojedino, mislim da će Vam ovo biti neka smjernica gdje moja glava i oko idu. Povukla se rasprava i o digitalnoj manipulaciji u fotografiji i gdje stati. Uglavnom HDR, pre situirane i kontrastirane slike nisu vise fotografija, to su digitalno manipulirane slike. Bit fotografije je da bude vjerodostojan prikaz onoga što smo vidjeli…ako ponekada nemamo sliku, onda ju nemamo i ne možemo na toj praznoj fotografiji crtati nebo, nabijati boje, jer se onda gubi ono što smo vidjeli. Tako nešto se koristi u reklamnoj i komercijalnoj industriji, no od nje ionako nitko ne očekuje da bude vjerodostojna. Photoshop bi se trebao koristiti za ono za što se nekada koristila tamna komora i ništa više. Ribiči hodaju po svijetu više nego prosječni ljudi…mi vidimo stvari koje prosječni ljudi ne vide. Kako da im objasnimo da smo vidjeli HDR sliku? Osim ako se nismo drogirali LSD'jem. Kada imamo super svijetlo u zoru ili suton, iskoristite ga u svoju korist, ako nema riba, okrenite prema dobrim ljudima oko Vas, ili prekrasnoj prirodi i kliknite. Taj trenutak ide u vječnost i on više nikada neće biti isti. Kada pogledate tu fotografiju za 5, 10, 15 godina, da možete reći – da, to je tako izgledao taj dan ;)
Da se vratim na početak i Sloveniju sa štukama…
Ovu subotu se sa štukama majstori nisu proslavili, kao niti ja sa fotografijama :)
vidio sam ovo
Zdravac je ulovio ovo
vidio sam i ovo
Kasnije povratak doma, Zdravcu se više nije dalo fotografirati
